Početkom 20. stoljeća, svećenik po imenu Carlo Crespi Croci došao je do čudnog otkrića u džungli Ekvadora, koje je kasnije pažljivo ispitano i objavljeno u raznim istraživačkim radovima.
Crespi je većinu svog života radio kao svećenik i unatoč činjenici da nikada nije bio toliko vjernik u vanzemaljski faktor, nije mogao ne razmišljati o tome dok je otkriće vidio na svoja dva oka.
Čemu je točno svjedočio otac Carlo Crespi?
Otac Crespi naišao je na ogromnu metalnu biblioteku izvanzemaljaca koja je bila prepuna listova zlata, platine i drugih sličnih plemenitih metala.
Cueva de Los Tayos naziv je špilje u kojoj su otkriveni svi ovi artefakti i antikviteti. Ekvadorske vlasti osporile su ovo otkriće, ali realnost je da su i ekvadorska i britanska vlada financirale temeljito istraživanje ovih špilja, što je privuklo pozornost brojnih neovisnih istraživača.
Neil Armstrong, prvi čovjek koji je hodao Mjesecom, bio je jedan od onih ljudi koji su sudjelovali u istraživanju golemih špiljskih tunela koje su najvjerojatnije izgradili ljudi. Ako se pokaže da je to točno, razotkriti će sve nedosljednosti i pogreške u našoj povijesti i podrijetlu.
Međutim, špilja nije temeljito ispitana i istražena jer su ovi tuneli masivni i čini se da se nastavljaju zauvijek, ali ono što smo do sada vidjeli je spektakularno.
Ekspedicije na Cueva de Los Tayos
Godine 1976., velika grupa ekspedicija (The 1976 BCRA Expedition) ušla je u Cueva de Los Tayos u potrazi za umjetnim tunelima, izgubljenim zlatom, čudnim skulpturama i drevnom "metalnom knjižnicom", koju je navodno ostavila izgubljena civilizacija uz pomoć izvanzemaljaca. Među grupom je bio i bivši američki astronaut Neil Armstrong, već smo rekli.
Otkad se itko sjeća, starosjedioci Shuar narod Ekvadora ulaze u ogroman špiljski sustav na istočnom podnožju Anda prekrivenom džunglom. Spuštaju se, koristeći ljestve od vinove loze, kroz jedan od tri vrtoglava ulaza, od kojih je najveći 213 stopa duboko (65 metara) okno koje vodi u mrežu tunela i komora koje se protežu, koliko znamo, najmanje 2.85 milja. Najveća komora ima dimenzije 295 x 787 stopa.
Za Shuare su ove špilje dugo bile središte duhovnih i ceremonijalnih praksi, dom moćnih duhova, kao i tarantula, škorpiona, pauka i duginih boa. Oni su također dom noćnih ptica uljarica, lokalno poznatih kao tayos, otuda i naziv špilje. Tayos su omiljena hrana Shuara, još jedan razlog zašto se hrabre u dubinama špiljskog sustava.
U svojoj ulozi čuvara špiljskog sustava, Shuari su bili ostavljeni u relativnom miru tijekom posljednjeg ili dva stoljeća, osim povremenog tragača za zlatom koji je njuškao okolo 1950-ih i '60-ih. Do toga se odlučio uključiti izvjesni Erich von Däniken.
Švicarski je autor zaokupio svjetsku maštu 1968. objavom svoje knjige Kolo bogova? koji je dobrim dijelom bio odgovoran za trenutnu pojavu teorija o drevnim astronautima. Zatim je, tri godine kasnije, objavio Zlato bogova, oslobađajući malo poznatu teoriju o Cueva de Los Tayos svom željnom čitateljstvu.
In Zlato bogova, von Däniken je ispričao tvrdnje Jánosa Juana Móricza, istraživača koji je tvrdio da je ušao u špilje 1969. godine. Unutar špilje je, tvrdi, otkrio riznicu zlata, čudnih artefakata i skulptura, te "metalnu biblioteku" koji sadrže izgubljene podatke sačuvane na metalnim pločama. A i same špilje su zasigurno bile umjetne, tvrdio je, stvorene nekom naprednom inteligencijom koja je sada izgubljena u povijesti.
Također je inspirirala prvu veliku znanstvenu ekspediciju u Cueva de Los Tayos. Ekspediciju BCRA 1976. vodio je Stan Hall, škotski građevinski inženjer koji je čitao von Dänikenovo djelo. Brzo je narasla i postala jedna od najvećih špiljskih ekspedicija svog vremena, s više od 100 uključenih ljudi. Među njima su bili dužnosnici britanske i ekvadorske vlade, vodeći znanstvenici i speleolozi, britanske specijalne snage, profesionalni speleolozi i nitko drugi do astronaut Neil Armstrong, koji je bio počasni predsjednik ekspedicije.
Ekspedicija je bila uspješna, barem u svojim manje maštovitim ambicijama. Opsežna mreža špilja mapirana je mnogo temeljitije nego ikad prije. Zabilježeni su zoološki i botanički nalazi. I došlo je do arheoloških otkrića. Ali zlato nije pronađeno, nisu otkriveni nikakvi izvanzemaljski artefakti, a nije bilo ni traga metalne knjižnice. Činilo se da je i špiljski sustav rezultat prirodnih sila, a ne bilo kakvog naprednog inženjeringa.
Interes za Cueva de Los Tayos nikada više nije dosegao vrhunac ekspedicije 1976., ali su se od tada dogodile brojne istraživačke ekspedicije. Jedna od novijih ekspedicija bila je ekspedicija Josha Gatesa i njegovog tima za četvrtu sezonu televizijske serije Ekspedicija nepoznata. Gates je ušao u špiljski sustav sa Shuar vodičima i Eileen Hall, kćeri pokojnog Stan Halla iz ekspedicije 1976. godine.
Zaključak
Dok su ekspedicije poput ovih rezultirale fascinantnim zoološkim i geološkim otkrićima, još uvijek nema traga zlatu, vanzemaljcima ili knjižnici. Međutim, neke od tih studija pojačale su mogućnost da su špiljski tuneli umjetno stvoreni. Stoga je najneuvjerljivije pitanje: Zašto bi netko izgradio tako golem špiljski sustav? Čini se da su ljudi bili odgovorni za razvoj ovih špilja. Ali tko je i kada imao zadatak projektirati tako kompliciran i sofisticiran sustav?
Zašto graditi nešto tako duboko u Zemlji ako se nemate od čega sakriti? Bez obzira na to, špilja i dalje izaziva znatiželju širokog spektra akademika i istraživača.
