Život na Zemlji doživio je značajne promjene tijekom svog postojanja, s pet velikih masovnih izumiranja koja se ističu kao ključne prekretnice. Ovi kataklizmički događaji, koji su trajali milijarde godina, oblikovali su tijek evolucije i odredili dominantne oblike života svake ere. Posljednjih nekoliko desetljeća znanstvenici pokušavaju riješiti misterije koje okružuju ta masovna izumiranja, istražujući njihove uzroke, posljedice i fascinantna stvorenja koji su se pojavili nakon njih.
Kasni ordovicij: More promjena (prije 443 milijuna godina)
Masovno izumiranje u kasnom ordoviciju, koje se dogodilo prije 443 milijuna godina, označilo je značajan prijelaz u Zemljina povijest. U to je vrijeme većina života postojala u oceanima. Mekušci i trilobiti bili su dominantne vrste, a prve ribe s čeljustima su se pojavili, pripremajući pozornicu za buduće kralješnjake.
Vjeruje se da je ovo izumiranje, koje je izbrisalo približno 85% morskih vrsta, izazvano nizom glacijacija na Zemljinoj južnoj hemisferi. Kako su se ledenjaci širili, neke su vrste nestale, dok su se druge prilagodile hladnijim uvjetima. Međutim, kada se led povukao, ti su se preživjeli suočili s novim izazovima, kao što je promjena sastava atmosfere, što je dovelo do daljnjih gubitaka. Točan uzrok glacijacija i dalje je tema rasprave jer su dokazi zamagljeni pomicanjem kontinenata i regeneracijom morskog dna.
Iznenađujuće, ovo masovno izumiranje nije drastično promijenilo dominantne vrste na Zemlji. Mnogi postojeći oblici, uključujući naše pretke kralješnjake, opstali su u manjem broju i na kraju su se oporavili unutar nekoliko milijuna godina.
Kasni devon: spori pad (prije 372 milijuna-359 milijuna godina)
Masovno izumiranje u kasnom devonu, koje je trajalo od prije 372 do 359 milijuna godina, bilo je obilježeno polaganim opadanjem, a ne iznenadni katastrofalni događaj. Tijekom tog razdoblja, kolonizacija kopna biljkama i kukcima bila je u porastu, s razvojem sjemena i unutarnjih krvožilnih sustava. Međutim, kopnene biljke biljojedi još nisu predstavljale značajnu konkurenciju rastućim biljkama.
Uzroci ovog izumiranja, poznatog kao Kellwasser i Hangenberg događaji, ostaju zagonetni. Neki znanstvenici nagađaju da bi udar meteorita ili obližnja supernova mogli izazvati poremećaje u atmosferi. Međutim, drugi tvrde da ovo izumiranje nije bilo pravo masovno izumiranje, već prije razdoblje povećanog prirodnog odumiranja i sporije stope evolucije.
Perm-trijas: Veliko umiranje (prije 252 milijuna godina)
Permsko-trijasko masovno izumiranje, također poznato kao "Veliko umiranje", bilo je najrazornije izumiranje u povijesti Zemlje. Dogodivši se prije otprilike 252 milijuna godina, rezultirao je gubitkom većine vrsta na planetu. Procjene pokazuju da je čak 90% do 96% svih morskih vrsta i 70% kopnenih kralježnjaka izumrlo.
Uzroci ovog katastrofalnog događaja i dalje su slabo shvaćeni zbog dubokog zakopavanja i raspršenih dokaza uzrokovanih pomicanjem kontinenata. Čini se da je izumiranje bilo relativno kratko, vjerojatno koncentrirano unutar milijun godina ili manje. Predloženi su različiti čimbenici, uključujući pomicanje atmosferskih izotopa ugljika, velike vulkanske erupcije u modernoj Kini i Sibiru, goruća ležišta ugljena i cvjetanje mikroba koje mijenjaju atmosferu. Kombinacija ovih čimbenika vjerojatno je dovela do značajnih klimatskih promjena koje su poremetile ekosustave diljem svijeta.
Ovaj događaj izumiranja duboko je promijenio tok života na Zemlji. Kopnenim bićima bili su potrebni milijuni godina da se oporave, da bi na kraju stvorili nove oblike i utrli put za sljedeća razdoblja.
Trijas-Jura: Uspon dinosaura (prije 201 milijun godina)
Masovno izumiranje iz razdoblja trijasa i jure, koje se dogodilo prije otprilike 201 milijun godina, bilo je manje ozbiljno od događaja iz razdoblja perma i trijasa, ali je ipak imalo značajan utjecaj na život na Zemlji. Tijekom razdoblja trijasa zemljom su dominirali arhosauri, veliki gmazovi nalik krokodilima. Ovaj događaj izumiranja izbrisao je većinu arhosaura, stvarajući priliku za pojavu razvijene podskupine koja će na kraju postati dinosauri i ptice, dominirajući zemljom tijekom jurskog razdoblja.
Vodeća teorija za trijasko-jursko izumiranje sugerira da je vulkanska aktivnost u srednjoatlantskoj magmatskoj provinciji poremetila sastav atmosfere. Dok je magma izvirala Sjevernom Amerikom, Južnom Amerikom i Afrikom, te su se kopnene mase počele razdvajati, noseći dijelove izvornog polja preko onoga što će postati Atlantski ocean. Druge teorije, poput kozmičkih udara, pale su u nemilost. Moguće je da se nije dogodila nikakva jedinstvena kataklizma i da je ovo razdoblje jednostavno bilo obilježeno bržom stopom izumiranja od evolucije.
Kreda-paleogen: kraj dinosaura (prije 66 milijuna godina)
Masovno izumiranje iz razdoblja krede i paleogena (poznato i kao KT izumiranje), možda najpoznatije, označilo je kraj dinosaura i početak ere kenozoika. Prije otprilike 66 milijuna godina, brojne su vrste, uključujući neptičje dinosaure, nestale. Danas je široko prihvaćeno da je uzrok ovog izumiranja rezultat velikog udara asteroida.
Geološki dokazi, poput prisutnosti povišenih razina iridija u sedimentnim slojevima diljem svijeta, podupiru teoriju o udaru asteroida. Krater Chicxulub u Meksiku, nastao udarom, sadrži anomalije iridija i druge elementarne oznake koje ga izravno povezuju sa svjetskim slojem bogatim iridijem. Ovaj je događaj imao dubok utjecaj na Zemljine ekosustave, utirući put za pojavu sisavaca i raznolikih oblika života koji sada nastanjuju naš planet.
Završne misli
Pet velikih masovnih izumiranja u Zemljinoj povijesti odigralo je ključnu ulogu u oblikovanju tijeka života na našem planetu. Od kasnog ordovicija do izumiranja u razdoblju krede-paleogena, svaki je događaj doveo do značajnih promjena, dovodeći do pojave novih vrsta i nestanka drugih. Iako su uzroci ovih izumiranja još uvijek misteriji, oni služe kao ključni podsjetnici na krhkost, otpornost i prilagodljivost života na Zemlji.
Međutim, trenutna kriza bioraznolikosti, uglavnom potaknuta ljudskim aktivnostima kao što su krčenje šuma, onečišćenje i klimatske promjene, prijeti poremetiti ovu osjetljivu ravnotežu i potencijalno pokrenuti šesti veliki događaj izumiranja.
Razumijevanje prošlosti može nam pomoći da upravljamo sadašnjošću i donosimo informirane odluke o budućnosti. Proučavajući ova velika izumiranja, znanstvenici mogu steći uvid u potencijalne posljedice naših postupaka i razviti strategije za zaštitu i očuvanje dragocjene bioraznolikosti Zemlje.
Ovo je potreba ere da učimo iz pogrešaka iz prošlosti i odmah poduzmemo mjere za ublažavanje našeg utjecaja na okoliš kako bismo spriječili daljnji katastrofalni gubitak vrsta. Sudbina raznolikih ekosustava našeg planeta i opstanak bezbrojnih vrsta ovise o našim zajedničkim naporima.
Nakon što ste pročitali o 5 masovnih izumiranja u Zemljinoj povijesti, pročitajte o Popis poznate izgubljene povijesti: Kako se danas gubi 97% ljudske povijesti?
