U rudniku ugljena u ukrajinskom gradu Donjecku 2008. došlo je do iznenađujućeg otkrića. Zbog strukture pješčenjaka u kojem se nalazio, tajanstveni artefakt koji nalikuje antičkom kotaču možda još uvijek ostaje zarobljen u rudniku.
Radnici su bili šokirani kada su vidjeli što izgleda kao otisak kotača iznad njih na stropu od pješčenjaka tunela koji su upravo iskopali dok su bušili sloj ugljena za koksiranje nazvan J3 'Sukhodolsky' na dubini od 900 metara (2952.76 stopa) od površinski.
Srećom, tadašnji zamjenik načelnika VV Kruzhilin fotografirao je čudan otisak i podijelio ga s predradnikom rudnika S. Kasatkinom, koji je prenio vijest o otkriću zajedno sa zadivljujućim fotografijama.
Bez mogućnosti definitivnog datiranja slojeva u kojima je otkriven fosilizirani otisak kotača, primijećeno je da se regija Rostov oko Donjecka nalazi na karbonskim stijenama datiranim između 360 i 300 milijuna godina, a ugljen za koksiranje koji je široko rasprostranjen potječe od sredine do kasnog karbona, što implicira da bi otisak mogao biti star čak 300 milijuna godina.
Prema mnogima teoretičari, to bi značilo da je pravi kotač zapeo prije milijune godina i s vremenom se raspao zahvaljujući dijagenezi, procesu u kojem se sedimenti litificiran u sedimentne stijene, kao što je uobičajeno s fosilnim ostacima.
Slijedi izvadak iz pisma koje je poslao S. Kasatkin (prevedeno s ukrajinskog) kao odgovor na njegovu priču o viđenju nenormalnog otiska kotača koji je otkrio njegov tim rudara 2008. — bio je nezadovoljan malim kućištem koje je povezivalo otkriće:
“Ovo otkriće nije akcija odnosa s javnošću. Svojedobno (2008.) smo kao tim inženjera i radnika tražili od ravnatelja rudnika da pozove znanstvenike na detaljno ispitivanje objekta, no ravnatelj je, slijedeći upute tadašnjeg vlasnika rudnika, zabranio takve razgovore i umjesto toga samo naredio da se radovi ubrzaju (…).”
“Imam veze s ljudima koji su prvi otkrili te otiske i također s onima koji su ih fotografirali. Imamo više od desetak svjedoka. Kao što razumijete, pristup rudniku je strogo ograničen i dobivanje takve dozvole je prilično teško i komplicirano.”
“Kotač je otisnut u pješčenjaku (…). Neki su pokušali čekićima (pijucima) izrezati nalaz i sigurno ga iznijeti na površinu, ali pješčenjak je bio toliko jak (čvrst) da su ga, bojeći se da ne oštete otisak, ostavili na mjestu. Trenutno je rudnik zatvoren (službeno od 2009.) i pristup objektu trenutno je potpuno nemoguć – oprema je demontirana, a slojevi su već poplavljeni.”
Sa samo ovom pisanom izjavom i izjavom drugih svjedoka, fotografije ostaju važan dokaz ovog anomalnog arhaičnog znaka, ali treba ih smatrati vrijednima spomena unatoč svim poteškoćama u provjeri detalja u rudniku.
Osim toga, prema Kosatkinu, rudari su otkrili još jedan otisak kotača otprilike u istom vremenskom razdoblju iu istom tunelu; međutim, ovaj je bio daleko manji.
Stoga, ako je fotografski dokaz doista legitiman (kao što svi dokazi čak i pokazuju), onda se treba zapitati kako je umjetno izrađeni kotač postao ugrađen u tako drevne slojeve, kada je, prema tradicionalnoj povijesti, bilo koji druge napredne civilizacije kao što se naš još nije razvio.
