Messel jama je poznato mjesto svjetske baštine UNESCO-a koje se nalazi u Njemačkoj, poznato po svom izuzetna očuvanost fosila iz eocenske epohe prije oko 48 miliona godina.
Krister Smith iz Istraživačkog instituta i muzeja Senckenberg u Frankfurtu, Njemačka, i Agustn Scanferla sa Universidad Nacional de La Plata u Argentini, doveli su tim stručnjaka do nevjerovatnog otkrića u jami Messel. Njihova studija, koja je objavljena u naučnom časopisu Raznolikost 2020, dao je novi uvid u rani razvoj zmija. Istraživanje tima otkriva izuzetan fosil zmije sa infracrvenim vidom, što dovodi do novog razumijevanja drevnog ekosistema.
Prema njihovom istraživanju, zmija koja je ranije bila klasifikovana kao Palaeopython fischeri je zapravo pripadnik izumrlog roda constrictor (obično poznati kao boa ili boids) i u stanju je da stvori infracrvenu sliku svoje okoline. Stephan Schaal je 2004. nazvao zmiju po bivšem njemačkom ministru Joški Fišeru. Kako je naučna studija otkrila da je rod činio drugu lozu, 2020. godine je preimenovan u novi rod Eoconstrictor, koji je srodan južnoameričkim boama.
Kompletni skeleti zmija rijetko se nalaze na fosilnim nalazištima širom svijeta. U tom smislu, Mesel Pit UNESCO-va svjetska baština u blizini Darmstadta je izuzetak. "Do danas, četiri izuzetno dobro očuvane vrste zmija mogle bi se opisati iz jame Messel," objasnio je dr. Krister Smith iz Istraživačkog instituta Senckenberg i Prirodnjačkog muzeja, i nastavio, “S dužinom od otprilike 50 centimetara, dvije od ovih vrsta bile su relativno male; vrsta ranije poznata kao Palaeopython fischer, s druge strane, mogla je doseći dužinu više od dva metra. Iako je prvenstveno bio kopneni, vjerovatno je bio sposoban i da se penje na drveće.”
Sveobuhvatno ispitivanje Eoconstrictor fischeri's neuronska kola su otkrila još jedno iznenađenje. Neuralni krugovi zmije Messel slični su onima nedavnih velikih boa i pitona - zmija s jamičastim organima. Ovi organi, koji se nalaze između ploča gornje i donje čeljusti, omogućavaju zmijama da izgrade trodimenzionalnu termalnu kartu svog okruženja miješanjem vidljive svjetlosti i infracrvenog zračenja. To omogućava gmazovima da lakše lociraju životinje plijen, grabežljivce ili lokacije za skrivanje.
Međutim, u Eoconstrictor fischeri ovi organi su bili prisutni samo na gornjoj vilici. Štaviše, nema dokaza da je ova zmija preferirala toplokrvni plijen. Do sada su istraživači mogli potvrditi samo hladnokrvne životinje kao što su krokodili i gušteri u želucu i crijevnom sadržaju.
Zbog toga je grupa istraživača došla do zaključka da su rani jamski organi funkcionisali kako bi poboljšali čulnu svijest zmija općenito, te da, s izuzetkom sadašnjih zmija stezača, nisu prvenstveno korišteni za lov ili odbranu.
Otkriće dobro očuvani drevni fosil zmija sa infracrvenim vidom baca novo svjetlo na biodiverzitet ovog ekosistema prije više od 48 miliona godina. Ova studija je izvanredan primjer kako naučna istraživanja u paleontologiji mogu dodati vrijednost našem razumijevanju svijeta prirode i evolucije života na Zemlji.
