Junko Furuta: Silovana je, mučena i ubijena u svojih 40 dana strašnih muka!

Junko Furuta, japanska tinejdžerka koja je oteta 25. novembra 1988. godine i bila je grupno silovani i mučena 40 dana sve dok nije umrla 4. januara 1989. godine u dobi od samo 17 godina.

Na kraju, četvorica zlih osuđenika ugurali su njeno tijelo u bubanj napunjen betonom i bacili je na gradilište. Slučaj ubistva Junka Furute zvanično je poznat kao "slučaj ubistva srednjoškolki obložen betonom", smatra se jednim od najgori zločini koji su ikada počinjeni u ljudskoj istoriji.

Junko Furuta

Junko Furuta rođen je 18. januara 1971. u Misatu, Saitama, Japan. Bila je lijepa i popularna studentica Srednja škola Yashio-Minami u prefekturi Saitama u Misatu.

Kao tinejdžer, Junko je pohađao školu, kao i honorarno tokom radnog vremena. Živela je sa roditeljima, starijim bratom i mlađim bratom. Prije otmice prihvatila je posao u maloprodaji elektronike, gdje je planirala raditi nakon diplomiranja.

Slučaj ubistva srednjoškolke u betonu-40 dana pakla

Iako se Junko nije miješala na zabavne scene, njena šarmantna ljepota privukla je pažnju srednjoškolskog nasilnika, Hiroshija Miyana. Zamolio je Junka da izađe na sastanak uhvativši stidljivu tinejdžerku nespremnu. Njegova jasna arogancija i ugled nisu privlačili Junka. Ljubazno je, ali odlučno odbila poziv koji je razbjesnio Hiroshija.

Nažalost, Junko nije mislila da će zbog ove male stvari na užasan način dočekati svoju polaganu smrt od 40 dana (44 dana, prema drugim izvorima), koja je jedna od najgorih žrtava silovanja i jezivog ubistva u istoriji .

Prije toga, Hiroshiju nitko nije rekao ne, a pogotovo nitko, poput Junka Furute, jer su Hiroshijeve veze s Banda Yakuza― Nasilna i moćna banda u Japanu ― izazvala je strah kod drugih.

Stoga je Hiroshi odlučio uništiti Junkov život na sve moguće načine. U roku od nekoliko dana pokušao je više puta da se osveti Junku, međutim, to mu nije uspjelo. Ali 25. novembra 1988., Junko je napustila svoj dom da se više nikada ne vrati.

Bilo je oko 8:30 noću, Hiroshi i njegov prijatelj Nobuharu Minato lutali su po Misatu s namjerom da opljačkaju i siluju mještanke. U to su vrijeme ugledali Junko Furutu kako biciklira kući nakon što je završila honorarni posao. Hiroshi je tražio takvu priliku posljednjih nekoliko dana. Prema njegovom naređenju, Minato je Junka izbacio s bicikla i odmah pobjegao s mjesta događaja.

Hiroši, pod izgovorom da je to slučajnost što je bio svjedok ovog napada, prišao je Junko i ponudio joj da je sigurno otprati kući. Junko je prihvatila ovu ponudu, ne shvaćajući šta joj to zlokobno predstavlja. Uradila je tačno kako joj je rečeno. Nije bila svjesna da je Hiroshi vodi do obližnjeg skladišta, gdje je otkrio svoje veze s Yakuzom. To je bio početak njenih 40 dana strašnih mučenja, nepodnošljivih bolova i bijeda.

Dan 1:

Hiroshi je zaprijetio da će ubiti Junko jer ju je više puta silovao u napuštenom skladištu i još jednom u obližnjem hotelu. Hiroshi je iz hotela nazvao Minata i njegove druge prijatelje, Jō Oguru i Yasushi Watanabe, i pohvalio im se silovanjem. Ogura je navodno zatražio od Hiroshi da je zadrži u zatočeništvu kako bi dozvolio brojnim članovima bande da je seksualno zlostavljaju. Grupa je imala istoriju grupnog silovanja i nedavno je otela i silovala drugu djevojku koja je nakon toga puštena.

Dan 2:

Oko 3:00 ujutro, Hiroshi je odveo Junka u obližnji park, gdje su čekali Minato, Ogura i Watanabe. Kupili su njenu kućnu adresu iz bilježnice u ruksaku i rekli joj da znaju gdje živi, ​​te da će pripadnici Yakuze ubiti njenu porodicu ako pokuša pobjeći. Četiri odvratna dječaka su je savladala i odveli su je u kuću u okrugu Ayase u Adachiju, gdje su je grupno silovali. Kuća, koja je bila u vlasništvu Minatovih roditelja, ubrzo je postala njihovo redovno druženje. Ponižavali su je i silovali iznova i iznova.

Dan 3:

Junkovi roditelji su 27. novembra kontaktirali policiju u vezi nestanka njihove kćeri. Kako bi spriječili daljnju istragu, otmičari su je prisilili da nazove i kaže majci da je pobjegla, ali da je na sigurnom i da ostaje s prijateljicom. Junko je također bila prisiljena zatražiti od svoje majke da prekine policijsku istragu o njenom nestanku.

Kada su bili prisutni Minatovi roditelji, Junko je bio prisiljen predstavljati se kao djevojka jednog od otmičara. No ubrzo su njihovi roditelji shvatili šta se tamo zapravo događa, međutim, nisu učinili ništa za to. Otmičari su kasnije odustali od ovog izgovora kada je postalo jasno da ih Minatovi roditelji neće prijaviti policiji.

Minatosi su kasnije izjavili da nisu intervenirali jer su bili svjesni Hiroshijeve veze s Yakuzom i plašili su se odmazde, te zato što je njihov vlastiti sin bio sve nasilniji prema njima. Minatov brat je također bio svjestan situacije, ali nije učinio ništa da je spriječi.

Dan 7:

Već su je silovali više od stotinu puta. Sada je bila gladna i gola sve vreme. Svakodnevno su je tukli i ponižavali na sve nehumaniji način. I drugi članovi bande dolazili bi da je seksualno zlostavljaju.

Junko je često morao spavati gol na balkonu tokom japanske zime gdje su temperature padale znatno ispod nule. Slično, prisilili bi je da satima sjedi u zamrzivaču.

Dan 9:

Ražnjići piletine sa roštilja umetnuti u njenu vaginu i anus uzrokujući krvarenje.

Pa ipak je skoro pobjegla. Jednom je došla do telefona - ali Hiroshi ju je uhvatio na vrijeme i prekinuo poziv prije nego što je išta uspjela reći. Kad je policija nazvala, Hiroshi ih je obavijestio da je prvotni hitni poziv bio greška.

Zbog toga su je kaznili tako što su je ismijavali plamenom svijeće i napokon podlili noge u upaljač te ih zapalili, kao kaznu za pokušaj bijega.

Ušla je unutra konvulzije. Osuđenici bi kasnije rekli da su mislili da lažira konfiskacija. Ponovo su joj zapalili noge, a zatim ga ugasili. Preživela je ovu rundu.

Dan 12:

Vezali su joj ruke za strop i koristili njeno tijelo kao vreću za udaranje sve dok joj oštećeni unutarnji organi nisu natjerali krv da poteče iz usta. U jednom trenutku nos joj se napunio toliko krvi da je mogla disati samo na usta.

Dan 16:

Bila je neuhranjena i dehidrirana zbog dugog gladovanja. U to vrijeme prisilili su je da jede žohare i da pije vlastiti urin. Prisilili su je i da masturbira pred njima i njihovim gostima (članovima bande).

Dan 20:

Teške opekotine nogu i jako natučeni mišići ostavili su je da ne može hodati. Jedna od osuđenica kasnije je na sudu izjavila da su joj ruke i stopala toliko oštećeni da joj je trebalo više od sat vremena da dopuzi dolje do kupaonice i na kraju nije stigla na vrijeme.

Zbog težine torture, izgubila je kontrolu nad mjehurom i crijevima te je nakon toga pretučena zbog zaprljanja tepiha. Također nije mogla piti vodu niti konzumirati hranu i povraćala bi nakon svakog pokušaja, što ju je ne samo držalo dehidriranom, već je uznemirilo i počinioce koji bi je zatim kaznili s još batina.

Dan 26:

Nebrojeno puta su je nastavili žestoko tući, snažno je držali licem o betonsko tlo i skakali dalje. U vaginu i anus ubacili su strane predmete, uključujući bocu, zapaljene cigarete, željeznu šipku i škare.

Osim ovih prljavih djela okrutnosti, u vaginu su joj umetnuli još uvijek upaljenu žarulju i silom udarali po trbuhu dok nije eksplodirala iznutra. Djelomično su joj opekli tijelo upaljačima i zapalili joj vatromet u ušima, ustima i vagini. Bubne opne su joj bile napukle pa nije mogla pravilno čuti, što ih je samo dodatno razljutilo.

Dan 30:

Nije mogla pravilno mokriti zbog oštećenja unutrašnjih organa i genitalija uslijed ubacivanja stranih predmeta i opekotina od cigareta i upaljača. Kleštama su joj otkinuli i lijevu bradavicu, a grudi joj probušili igle za šivanje. U obdukcijskom izvještaju utvrđeno je da joj se veličina mozga smanjuje.

Dan 36:

Vrući vosak kapao joj je na lice, a upaljač za cigarete spalio je kapke. Ruke su joj bile razbijene tegovima, a nokti napuknuti. Brutalnost napada drastično je promijenila izgled Furute.

Lice joj je bilo toliko natečeno da joj je bilo teško razaznati crte lica. Njeno tijelo je također bilo jako osakaćeno, dajući miris truljenja zbog kojeg su četiri dječaka izgubila seksualni interes za nju. Kao rezultat toga, dječaci su oteli i grupno silovali 19-godišnju ženu koja se, poput Furute, vraćala kući s posla.

Dan 38:

Bio je to dan Nove 1989. godine. Junko dočekuje Novu godinu sama sa svojim unakaženim i gotovo beživotnim tijelom. Nije se mogla pomaknuti sa zemlje.

Dan 40:

Tokom svojih muka, Junko Furuta je molila svoje otmičare da je ubiju. Nisu joj pružili tu uslugu, već su je 4. januara 1989. izazvali u igru Mahjong pasijans.

Pobijedila je i to je razljutilo dječake pa su je, kako bi je ponovo kaznili, natjerali da ustane i udarili je nogom štapom. U ovom trenutku pala je na stereo jedinicu i srušila se u napad konvulzije.

Budući da je obilno krvarila, a iz zaraženih opeklina izlazio je gnoj, četiri dječaka prekrila su ruke plastičnim vrećicama, zalijepljenim na ručnim zglobovima.

Nastavili su je tući i nekoliko puta su joj bacili željeznu bučicu na trbuh. Sipali su joj lakšu tečnost na butine, ruke, lice i stomak i ponovo je zapalili.

Junko je navodno pokušao ugasiti požar, ali je postupno prestao reagirati. Konačni napad je navodno trajao dva sata. Junko je na kraju podlegla ranama i umrla toga dana, u boli i sama. Ništa se nije moglo uporediti sa 40 dana patnje kroz koju je morala proći.

Junko Furuta bila je zatočena u rezidenciji Minato četrdeset dana, tokom kojih je bila zlostavljana, silovana i mučena. Brat Nobuharu Minato je također bio svjestan situacije, ali nije učinio ništa da je spriječi.

Manje od dvadeset četiri sata nakon njene smrti, Minatov brat nazvao ga je da mu kaže da se čini da je Junko mrtav. Uplašena da će biti kažnjena za ubistvo, grupa je njeno tijelo umotala u deke i gurnula u putnu torbu. Zatim su stavili njeno tijelo u bubanj od 55 litara i napunili ga mokrim betonom. Oko 8:00 sati napunili su i na kraju odbacili bubanj u trakt povratene zemlje u Kōtōu u Tokiju.

Hapšenje, ispitivanje i neočekivano priznanje

Dana 23. januara 1989., Hiroshi Miyano i Jō Ogura uhapšeni su zbog grupnog silovanja 19-godišnje žene koju su oteli u decembru. Dana 29. marta došla su dva policajca da ih ispitaju, jer je ženski donji veš pronađen na njihovim adresama.

Tokom ispitivanja, jedan od policajaca naveo je Hiroshija da vjeruje da je policija bila svjesna ubistva koje je on počinio. Misleći da je Jō Ogura priznao zločine nad Junkom Furutom, Hiroshi je rekao policiji gdje mogu pronaći Junkovo ​​tijelo.

Policija je ispočetka bila zbunjena priznanjem jer su mislili na ubistvo druge žene i njenog sedmogodišnjeg sina koje se dogodilo devet dana prije otmice Junka Furute. Taj slučaj ostaje neriješen do danas.

Policija je sljedećeg dana pronašla bubanj s Junkovim tijelom. Kad je njeno tijelo pronađeno, Oronamin C boce su joj bile zabijene u anus, a lice joj je bilo neprepoznatljivo. Identifikovana je po otiscima prstiju. Takođe je utvrđeno da je trudna, uprkos teškim oštećenjima materice.

1. aprila 1989. Jō Ogura je uhapšen zbog odvojenog seksualnog napada, a zatim je ponovo uhapšen zbog slučaja ubistva Junka Furute. Uslijedilo je hapšenje Yasushija Watanabea, Nobuharu Minata i Minatovog brata.

Kada je majka Junka Furute čula vijesti i detalje o tome šta se dogodilo sa njenom kćerkom, morala je na psihijatrijsko ambulantno liječenje, a u posljednjem se onesvijestila zbog psihičke traume.

Identifikovani su otmičari Junka Furute

Imena četvorice glavnih otmičara koji su oteli, mučili, silovali i ubili Junka Furutu japanski je sud sakrio jer su bili maloljetnici, međutim, novinari iz Časopis Shūkan Bunshun iskopali ih i objavili navodeći da nakon onoga što su učinili Junku Furuti, ne zaslužuju nikoga da poštuje njihova ljudska prava:

• Hiroshi Miyano - 18 godina u vrijeme zločina. Promijenio je ime u Hiroshi Yokoyama.
• Jō Ogura - 18 godina u vrijeme zločina. Promijenio je ime u Jō Kamisaku.
• Nobuharu Minato - u vrijeme zločina imao je 16 godina, neki izvori ga zovu Shinji Minato.
• Yasushi Watanabe - 17 godina u vrijeme zločina.

Iako su ova četiri žohara bili glavni krivci za gnusna djela, vjeruje se da je više od stotinu članova bande (žohara), koje su pozvali, silovalo i mučilo Junka Furutu. Procjenjuje se da je prošla oko 400 silovanja. U jednom trenutku silovalo ju je 12 različitih muškaraca u jednom danu.

Budući da su svi počinioci u vrijeme počinjenja zločina bili maloljetni, suđeno im je kao maloljetnicima. S obzirom na težinu njihovih zločina, izrečene kazne bile su prilično niske. [ovdje je sudski dokument na japanskom, u slučaju da možete čitati jezik.]

Trojica od njih odslužili su manje od 8 godina, dok je vođa osuđen na 17 godina zatvora, ali nakon njegove žalbe, umjesto da mu smanji kaznu, sudac Ryūji Yanase izrekao mu je kaznu do 20 godina. Do sada su sva četiri zla zločinca puštena iz zatvora i nije se pokazalo da su im preokrenuli živote.

Junko Furuta mogla bi biti spašena 16. dana svoje strašne muke

Neki od saučesnika su službeno identificirani, uključujući Tetsuo Nakamuru i Koichi Ihara, koji su optuženi za silovanje nakon što je njihov DNK pronađen na i unutar tijela žrtve.

Ihara je navodno maltretirana zbog silovanja Junka. Nakon što je napustio domaćinstvo Minato, ispričao je svom bratu o incidentu. Njegov brat je kasnije rekao njihovim roditeljima, koji su kontaktirali policiju. Dva policajca poslata su u kuću Minato. Međutim, obaviješteni su da unutra nema djevojke.

Policajci su odbili poziv da razgledaju kuću, smatrajući da je sam poziv dovoljan dokaz da nema ništa loše. Obojica policajaca suočili su se sa značajnom reakcijom zajednice.

Da su zaista pretražili kuću i pronašli Junka Furutu, njezina muka bi trajala samo šesnaest dana i možda se oporavila od ozljeda. Dvojica policajaca otpuštena su zbog nepoštovanja procedure.

Puno ljubavi i poštovanja prema Junku Furuti

Budući poslodavci Junka Furute predstavili su njenim roditeljima uniformu koju bi nosila za poziciju koju je prihvatila. Uniforma je s ljubavlju stavljena u njen kovčeg. Junkova sahrana održana je 2. aprila 1989.

Nakon Junkove tragične smrti, mnogi su se ljudi okupili da oplakuju njen odlazak, a tu su i pjesme, filmovi, knjige, pa čak i album pjesama posvećen njenom sjećanju.

Na maturi je direktorica škole Junko Furuta uručila njenim roditeljima svjedodžbu o završenoj srednjoj školi, a njeni prijatelji i dalje govore o svom vremenu s njom.

Naš savjet vama je da se usredotočite na Junkovu snagu u suočavanju s njenom užasnom situacijom umjesto na okrutnost njenih zarobljivača, zasigurno ćete pronaći inspiraciju umjesto samo razlog za tugu.

Nažalost, grobnica Junka Furute sada je nepoznata. Znamo da bi to danas postalo odlično mjesto hodočašća. Vjerujemo da je njeno počivalište u srcu svih koji znaju za nju.