Mit o divovima kao prvim stanovnicima zemalja zajednička je legenda koju dijele različite kulture širom svijeta. Mnogi vjeruju da su divovi zaista nekada lutali Zemljom, dok drugi nisu toliko uvjereni u ovo izvanredno postojanje. Nauka prihvata divove, ali na drugi način tzv 'gigantis'. A istina je i da mejnstrim arheolozi nikada nisu prihvatili niti su pronašli ostatke takozvanih 'drevnih divova'. Ali da li je ovo potpuno tačno?
U martu 2012, senzacionalnu vijest objavilo je njemačko izdanje Bilda koji je naveo da su ostaci diva pronađeni na teritoriji Egipta. Bio je to mumificirani prst stvorenja koje liči na čovjeka, ali daleko premašuje njegovu veličinu.
Egipatski džinovski prst
Egipatski džinovski prst dostiže 38 centimetara u dužinu. Za usporedbu veličine, uz nju se nalazi novčanica. Prema publikaciji, fotografije datiraju iz 1988. godine, ali su prvi put dostavljene, štaviše, isključivo za ove njemačke novine.
Ove fotografije snimio je švajcarski preduzetnik i strastveni poštovalac istorije Starog Egipta, Gregor Spoerri. Prema njegovim riječima, 1988. godine jedan od privatnih dobavljača u Egiptu obećao je da će organizovati sastanak sa pljačkašem drevnih sahrana. Sastanak se održao u maloj kući u Bir Hookeru, stotinu kilometara sjeveroistočno od Kaira. Pokazao je Spoerriju prst umotan u krpe.
Prema Spoerriju, bila je to vrećica jakog mirisa, duguljastog oblika, a sadržaj joj je bio zadivljujući. Spoerri je bilo dozvoljeno da drži relikviju, kao i da napravi nekoliko slika jer im je za to platio 300 dolara. Poređenja radi, stavio je pored novčanice od 20 egipatskih funti. Prst je bio vrlo suh i lagan. Spoerri je primijetio da je to nevjerojatno, stvorenje kojemu je pripadalo trebalo je imati visinu od najmanje 5 metara (skoro 16.48 stopa).
Da bi dokazao autentičnost, jedan pljačkaš grobnica pokazao je fotografiju rendgenskog snimka mumificiranog prsta snimljenog 60-ih godina. Potvrda o autentičnosti nalaza bila je iste starosti. Spoerri ga je zamolio da proda relikviju, ali je provalnik odbio, rekavši da je njena vrijednost veoma važna za njegovu porodicu. Da kažem, to je bilo njegovo porodično blago. Stoga je Spoerri morao da odleti iz Egipta bez ičega.
Kasnije je Spoerri pokazao ove slike predstavnicima raznih muzeja, ali su mu oni samo mahnuli rukom. Prema Spoerrijevim riječima, svi su rekli da se prst ne uklapa u moderne teorije.
Godine 2009. Spoerri je ponovo posjetio Bir Hooker kako bi ponovo otkrio taj ogromni mumijski prst. Ali, nažalost, nije uspio pronaći tog pljačkaša grobnica. Sve to vrijeme, Spoerri je entuzijastično proučavao informacije o drevnim divovima.
Da li su divovi zaista živjeli u starom Egiptu?
79. godine nove ere, rimski istoričar Josip Flavije napisao je da su posljednji iz divovske rase živjeli u 13. stoljeću prije nove ere, za vrijeme vladavine kralja Jošue. Nadalje je napisao da su imali ogromna tijela, a lica su im bila toliko različita od običnih ljudi da ih je bilo nevjerojatno gledati, i bilo je zastrašujuće slušati njihov glas koji je bio poput lavovske rike.
Egipatski džinovski prst čak je inspirisao Spoerrija da napiše knjigu
Nalaz je imao veliki utjecaj na Spoerri. Godine 2008. napustio je posao i počeo pisati knjigu o divovima, a uskoro je objavio i knjigu pod naslovom "Izgubljeni Bog: Sudnji dan." To je mistični istorijski triler zasnovan na Spoerrijevim fantazijama. Napominje da o pronalasku nije pisao posebno u naučnom stilu, dajući čitateljima priliku da sami odluče šta misle o ovome.
Je li istina da su u dalekoj prošlosti na Zemlji nekada živjeli divovi?
Iako su naučnici oduvijek bili pioniri da su ljudska bića koja narastu do 20 stopa ili više stvar fikcije, a čak i daleko u prošlosti nema dokaza da su hominini ikada bili mnogo viši nego što smo mi danas, neka zagonetna otkrića postavljaju veliko pitanje protiv toga. Ispod su neki od čudnih nalaza koji prevladavaju nad našim konvencionalnim razumijevanjem.
Njujorški giganti
Godine 1871., arheološka iskopavanja na groblju domorodaca otkrila su 200 džinovskih skeleta, neki su visoki i do 9 stopa. Također se procjenjuje da su ostaci mogli biti stari i do 9,000 godina. U to vrijeme mediji su naveliko izvještavali o otkriću ovih ostataka; ali danas su ostaci nestali. Niko ne zna gde su.
Džinovski otisci stopala
Jedna od najpoznatijih Divovski otisci stopala pronađeni su izvan Mpuluzija u Južnoj Africi. Pronašao ju je prije 100 godina jedan lovac, a lokalno stanovništvo je nazvalo "Božji otisak". Otisak je dugačak 1.2 metra, a kada bi ostatak tijela bio proporcionalan stopalu, džin koji ga je napravio bio bi visok između 24-27 stopa. Procjenjuje se da bi otisak mogao biti star od 200 miliona - 3 milijarde godina.
Širom svijeta pronađeni su slični otisci stopala ugrađeni u vjekovne stijene. U San Hoseu, u blizini lokalnog ranča pronađen je otisak od 2.5 metara (šta god da ga je činilo nadvisilo bi čak i diva iz Mpuluzija); u istom gradu pronađen je još jedan otisak stopala od 1.5 metara na litici.
U avgustu 2016, u Guizhouu, Kina, otkrivena je serija otisaka stopala, sa svakim otiskom dugim skoro 2 stope i uvučenom skoro 3 cm u čvrstu stijenu. Naučnici su izračunali da bi ono što je napravilo otiske moralo biti visoko preko 13 stopa.
Godine 1912. u Južnoj Africi je otkriven otisak dug 4 stope, star preko 200 miliona godina. Šta god da je humanoid napravio, otisak je morao biti visok preko 27 stopa. Sličan otisak pronađen je u džungli Lazovskog u Rusiji.
Divovi iz Doline smrti
Godine 1931., ljekar po imenu F. Bruce Russell je otkrio neke pećine i tunele u Dolini smrti, i odlučio ih istražiti s Danielom S. Boveyjem. Ono što su u početku pretpostavljali da je mali pećinski sistem, pokazalo se da se prostire na 180 kvadratnih milja. Jedna od prvih stvari koje su otkrili bila je neka vrsta ritualne ili vjerske dvorane prekrivene čudnim hijeroglifima. Ali još čudnije je bilo otkriće humanoidnih skeleta visokih 9 stopa.
Priča je bila prvi put zvanično objavljen u novinama u San Dijegu 1947. Ostaci su mumificirani i procjenjuje se da su stari oko 80,000 godina. Međutim, priča je brzo nestala, zajedno sa ostacima diva.
Džinovi iz Wisconsina
Naučnici tvrdoglavo šute o izgubljenoj rasi divova pronađenoj u nekim grobnicama na jezeru Delavan u Wisconsinu u maju 1912. Kako je objavljeno u izdanju New York Timesa od 4. maja 1912, 18 kostura koje su pronašla braća Pearson izložili su nekoliko čudnih i nakazne osobine. Njihove visine su se kretale od 7.6 do 10 stopa, a lubanje su im mnogo veće od onih kod svih ljudi koji danas nastanjuju Ameriku. Imali su tendenciju da imaju dvostruki niz zuba, izdužene glave, 6 prstiju, 6 prstiju i poput ljudi su dolazili u različitim rasama. Ovo je samo jedan od mnogih izvještaja o ogromnim kosturima pronađenim u Wisconsinu.
Divovi iz pećine Lovelock
Od 2,600 godina prije nove ere do sredine 1800-ih, pećinu Lovelock u Nevadi navodno je koristila rasa crvenokosih kanibalskih divova. Godine 1911. James Hart i David Pugh dobili su pravo da iskopaju i prodaju guano - koji se tada koristio za proizvodnju baruta - iz špilje Lovelock. Ušli su samo nekoliko stopa u pećinu kada su pronašli tijelo čovjeka visokog 6 stopa 6 ”. Njegovo tijelo je bilo mumificirano, a kosa izrazito crvena. Otkrili su mnoge druge mumije normalne veličine, ali neke su bile visoke 8-10 stopa. Bilo je i mnogo otisaka džinovske veličine ugrađenih u zidove pećine.
zaključak
Na kraju, vrlo je jasno da egipatski Giant Finger nema nikakvog osnova ili osnove osim fotografija i tvrdnji koje je iznio Gregor Spoerri. Međutim, postoji toliko mnogo drugih izvještaja koji prenose otkriće ostataka drevnih divova. Uz sve ove priče, ostaju pitanja: Gdje su oni sada? Gdje je njihova činjenična istorijska baza? Zašto se istoričari, koji pokušavaju da iskopaju ovu zabranjenu arheologiju, nazivaju pseudoistoričarima? Imajte na umu, mudro društvo je Galilea jednom stavilo u takvu grupu pseudomudrih ljudi. Jesmo li potpuno u pravu u pogledu našeg poznavanja drevne istorije?
