Planina St. Helens, smještena u jugozapadnom Washingtonu, nekada je bila veličanstveni simetrični konus koji se uzdizao na 9,600 stopa nadmorske visine. Međutim, sve se promijenilo 18. maja 1980. godine, kada je vulkan izazvao katastrofalnu erupciju, ostavljajući za sobom krater u obliku potkovice i neplodnu pustoš. Ovaj historijski događaj, koji se smatra najkatastrofalnijom vulkanskom erupcijom u historiji Sjedinjenih Država, zauvijek je promijenio krajolik i imao značajan utjecaj na okolni okoliš i zajednice.
Znakovi prije erupcije
U mjesecima koji su prethodili erupciji, vulkan Mount St. Helens pokazao je nekoliko znakova upozorenja na nadolazeću katastrofu. Došlo je do niza zemljotresa i epizoda izbacivanja pare, uzrokovanih ubrizgavanjem magme na male dubine ispod vulkana. Ova aktivnost stvorila je veliko izbočenje i sistem pukotina na sjevernoj padini planine. Geolozi i vulkanolozi pažljivo su pratili ove seizmičke aktivnosti, pokušavajući predvidjeti ponašanje vulkana.
Erupcija počinje
Dana 27. marta 1980. godine, nakon sedmica povećane seizmičke aktivnosti, vulkan Mount St. Helens je izazvao svoju prvu erupciju u više od 100 godina. Eksplozije pare su probile krater kroz ledenu kapu vulkana, prekrivši okolno područje tamnim pepelom. Erupcija se intenzivirala tokom narednih sedmica, krater je rastao, a na vrhu su se pojavila dva ogromna sistema pukotina.
Bilo je poražavajuće!
Kobno jutro 18. maja 1980. godine osvanulo je toplo i sunčano u jugozapadnom Washingtonu. U 8:32, seizmički instrumenti u tom području detektovali su intenzivno podrhtavanje tla. Geolozi USGS-a stacionirani u Vancouveru svjedočili su seizmičkoj aktivnosti i shvatili da se na planini St. Helens dešava nešto katastrofalno. Brzo su se mobilizirali kako bi prikupili podatke i procijenili situaciju.
Avion za otkrivanje požara poslan je da istraži, a ono što je posada vidjela bilo je i zadivljujuće i zastrašujuće. Vrh vulkana je bio potpuno otpuhan, a zamijenio ga je sivi stupčasti oblak koji je dostigao zapanjujuću visinu od preko 80,000 metara. Unutar oblaka su bljeskale munje, a rub stupa sastojao se od konvektivnih ćelija. Primijećeni su piroklastični tokovi koji su se kretali prema sjeveru, uzrokujući daljnja razaranja na svom putu.
Neposredne posljedice
Neposredne posljedice erupcije bile su haotične i razorne. Stub pepela je potamnio i pojačao se, šireći pepeo i vulkanski plin po širokom području. Dolina rijeke Toutle doživjela je ogromne tokove blata, poznate kao lahari, jer su se snijeg i led na vulkanu brzo topili. Ovi lahari stigli su sve do rijeke Columbia, uzrokujući veliku štetu i mijenjajući krajolik.
Nažalost, erupcija je odnijela živote 57 ljudi, uključujući geologa Davida A. Johnstona koji je bio stacioniran na Coldwateru 2, osmatračnici u blizini vulkana. Johnstonovi posljednji trenuci zabilježeni su u radio prijenosu koji je napravio neposredno prije nego što ga je erupcija progutala. Erupcija je također prouzrokovala štetu od milijardi dolara, uništila hiljade hektara zemlje i ostavila ogroman krater na sjevernoj strani planine St. Helens.
Ekološki uticaj
Utjecaj erupcije vulkana Mount St. Helens na okoliš bio je dubok i dalekosežan. Eksplozija i naknadni piroklastični tokovi uništili su vegetaciju s krajolika, ostavljajući za sobom neplodnu pustoš. Čitave šume su sravnjene sa zemljom, a uništeno je preko četiri milijarde dasaka drveta. Lahari koji su tekli niz dolinu rijeke Toutle nosili su ogromne količine sedimenta, zatrpavajući cijele ekosisteme i mijenjajući riječne korita.
Uprkos razaranju, život se polako počeo vraćati u to područje. U roku od nekoliko godina, biljke su kolonizirale neplodno zemljište, a životinje su počele ponovo naseljavati regiju. Naučnici su pažljivo pratili oporavak, proučavajući otpornost prirode i procese ekološke sukcesije. Danas je to područje proglašeno Nacionalnim vulkanskim spomenikom Mount St Helens, služeći kao živa laboratorija za istraživače koji proučavaju dugoročne posljedice vulkanskih erupcija.
Uticaj na zajednice
Erupcija vulkana Mount St. Helens imala je dubok utjecaj na okolne zajednice. Gradovi i mjesta bili su prekriveni debelim slojevima pepela, uzrokujući široko rasprostranjene poremećaje i opasnosti po zdravlje. Padavine pepela oštetile su usjeve, kontaminirale zalihe vode i poremetile transportne sisteme. Stanovnici su morali nositi maske kako bi se zaštitili od finih čestica, a čišćenje je trajalo mjesecima, ako ne i godinama.
Erupcija je također dovela do promjena u vlasništvu nad zemljištem. Prije erupcije, vrh planine St. Helens bio je u vlasništvu željezničke kompanije Burlington Northern Railroad. Međutim, nakon erupcije, zemljište je preneseno Šumarskoj službi Sjedinjenih Država, koja je kasnije osnovala Nacionalni vulkanski spomenik planine St. Helens radi očuvanja i proučavanja tog područja.
Naučene lekcije i kontinuirano praćenje
Erupcija vulkana Mount St. Helens poslužila je kao poziv na buđenje za naučnu zajednicu i javnost. Istakla je važnost praćenja i proučavanja vulkana kako bi se bolje razumjelo njihovo ponašanje i ublažili rizici povezani s vulkanskim erupcijama. Danas, napredak u tehnologiji omogućava naučnicima da pažljivo prate vulkansku aktivnost, pružajući sisteme ranog upozorenja i vrijedne podatke za predviđanja erupcija.
Sateliti u orbiti i naučnici na terenu nastavljaju pratiti planinu St. Helens, prateći njen kontinuirani oporavak i sve znakove buduće vulkanske aktivnosti. Znanje stečeno proučavanjem planine St. Helens ne samo da je poboljšalo naše razumijevanje vulkanskih procesa, već je doprinijelo i razvoju strategija za ublažavanje posljedica vulkanskih erupcija širom svijeta.
Završne riječi
Erupcija vulkana Mount St. Helens 18. maja 1980. godine zauvijek je promijenila lice poznatog vulkanskog vrha. Ono što je nekada bila ljepotica prekrivena snijegom postalo je tinjajući krater i simbol i uništenja i otpornosti. Taj događaj nas je naučio vrijednim lekcijama o moći prirode i važnosti pripremljenosti. Danas, Mount St. Helens stoji kao podsjetnik na sile koje oblikuju našu planetu i potrebu za kontinuiranim naučnim istraživanjem i budnošću u suočavanju s vulkanskom aktivnošću.
